Povijest tenisa u Belišću
Igre slične tenisu tijekom povijesti igrale su se u raznim krajevima svijeta, no tek od 1874. godine možemo govoriti o tenisu kao definiranom sportu. Te je godine engleski časnik Walter Clopton Wingfield napisao prvu knjigu o tenisu i modelirao prvi teniski teren, te zajedno sa svojim prijateljima osnovao prvi teniski klub Leamington Tennis Club. Samo devet godina nakon toga i u Hrvatskoj se igrao tenis i to u Slavoniji. Naime, tenis su u Slavoniji 1883. igrali engleski drvoprerađivački stručnjaci koji su vodili proizvodnju u tvornici tanina u Županji. Bila je to prva slavonska tvornica tanina koju je podigla engleska tvrtka The Oak Extract Co. Ltd. Šest godina nakon Županje, odnosno 1889. godine, tvornica tanina izgrađena je u Belišću u kojem se početkom 20. stoljeća također počeo igrati tenis. Interes za igranjem tenisa u Belišću je porastao nakon Prvog svjetskog rata, te je 1924. godine pod pokroviteljstvo tvrtke S.H. Gutmann osnovan teniski klub pod nazivom Lauer Tennis Club (LTC-Belišće). Klupske prostorije (teniski dom) i dva teniska terena nalazila su se na prostoru današnjeg muzejskog dvorišta.
Tereni su imali multifunkcionalnu namjenu jer su se zimi pretvarali u klizališta. Prvi službeni nastup člana LTC-a Belišće bio je 1925. godine na pojedinačnom prvenstvu Slavonije u Osijeku na kojem tenisačica LTC-a Marija Obelenski osvojila drugo mjesto. Tijekom druge polovice dvadesetih godina zabilježeni su pojedinačni nastupi Alfreda Czuczke i Ervina Kramarića na prvenstvima Slavonije i nekoliko timskih prijateljskih nastupa ali bez zapaženijih rezultata. Tako je gostujuća ekipa iz Osijeka 1927. porazila TK Belišće 5:0, a iduće godine gosti iz Osijeka ponovno pobjeđuju 3:1. Jednu pobijedio za Belišće zabilježio je Alfred Czuczk. Izbijanjem velike gospodarske krize dolazi i do slabljenja interesa za tenis, a jači interes za tenis ponovno se iskazuje 1935. godine. Tijekom te godine ekipa LTC-a Belišće odigrava nekoliko susreta u kojima je bila poražena protiv ekipe TK Donji Miholjac (5:6), zatim ekipe TK Vukovar (3:8) i ekipe LTC Osijek (3:13). No, te godine teniska ekipa iz Belišća postiže i svoju prvu pobjedu i to nad ekipom TK Vukovar (6:2).
Tijekom 1937. godine LTC Belišće ima puno uigraniju ekipu te bilježi nekoliko pobjeda. Pobijeđene su ekipe TK Donji Miholjac (7:3), TK Vukovar (8:5) i TK Orahovica (6:0). Te je godine odigran i prvi međunarodni susret s mađarskom ekipom iz Pečuha u kojem je ekipa iz Belišća poražena 7:12.
U nastupima za ekipu TK Belišća, ali i na pojedinačnim juniorskim natjecanjima, ističu se juniori Nemec i braća Malnar, te veteran Alfred Czuczka. Dolaskom mladih juniora mijenja se i socijalni sastav članova kluba. Članovi kluba su tijekom prvih deset godina bili uglavnom činovnici poduzeća i članovi njihovih obitelji, a dolaskom juniora Nemeca i braće Malnar u klub se uključuju i djeca iz radničkih obitelji. Na juniorskom prvenstvu Slavonije 1937. godine Nemec osvaja drugo mjesto, a Stjepan Molnar treće mjesto. Godine 1938. LTC Belišće po prvi puta nastupa na ekipnom prvenstvu Jugoslavije na kojem je dogovoreno gostovanje TK Beograda u Belišću. Iste godine juniori Nemec i Malnar na teniskom prvenstvu Slavonije osvajaju treće i četvrto mjesto, a tijekom 1939. i 1940. učestvovali su na ekshibicijskim turnirima najboljih juniora tadašnje države. Tih godina osim juniora istaknuo se i veteran Alfred Czuczka koji je 1939. na veteranskom prvenstvu Slavonije osvojio treće mjesto. Nadolazeća ratna zbivanja utjecala su i na rad LTC-a Belišće koji krajem 1940. prestaje s radom. Nakon Drugog svjetskog rata na prostoru teniskih terena izgrađen je restoran Društvene prehrane (menza), a napravljena su dva nova zemljana terena na prostoru današnjeg pomoćnog nogometnog igrališta. No, sve do sredine osamdesetih godina u Belišću nije postojao veći interes za tenis pa je na prostoru teniskih terena napravljen pomoćni nogometni teren.
Tijekom druge polovice osamdesetih godina tenis se u Belišću ponovno igra i to na betonskom odbojkaškom terenu pokraj glavnog nogometnog igrališta, a 1988. godine na tom se prostoru izgrađuju dva nova asfaltirana terena. Na terenima se organiziraju i prvi teniski turniri tenisača iz Belišća i okolice. Prvi organizirani turnir održan je u srpnju 1989. godine i na njemu je sudjelovalo 20 igrača iz Belišća i Valpova, a pobjednik je bio Dragan Ščepić koji je u finalu savladao Dinka Župana s 2:1 u setovima.
Već početkom kolovoza održan je i drugi turnir na kojem je pobjednik bio Edo Kuna koji je s 2:1 u setovima savladao Dinka Župana. Krajem kolovoza 1989. održan je i prvi turnir radnika rekreativaca na kojem je Zdenko Lozančić u finalu s 2:1 u setovima pobijedio Slavka Marjančevića.
U mjesecu rujnu 1989. godine odigrano je i Prvo otvoreno prvenstvo Belišća, na kojem je slavio Aleksandar Krgović pobjedom nad Slavkom Marjančevićem rezultatom 2:1 u setovima.
U rujnu 1990. godine odigrano je Drugo otvoreno prvenstvo Belišća na kojem je sudjelovalo 32 igrača. Turnir je završio pobjedom Zdenka Lozančića koji je u finalu pobijedio Milana Zamaklara 2:1 u setovima. Prilikom proglašenja pobjednika Drugog otvorenog prvenstva u restoranu Kuglana formiran je inicijativni odbor za osnivanje teniskog kluba.
Članovi inicijativnog odbor bili su: Slavko Golik, Branko Kopić, Senio Lešnjaković, Zdenko Lozančić, Slavko Marjančević, Nenad Milosavljević, Dario Slačanac, Davor Šokac, Vlado Stupar, Darko Ringel, Milan Zamaklar i Dinko Župan. Inicijativni odbor poduzeo je sve potrebne aktivnosti za osnivanje kluba pri čemu se posebno istaknuli Branko Kopić, Nenad Milosavljević i Dario Slačanac.
Osnivačka skupština TK Belišće održana je 15. ožujka 1991. godine u prostorijama Doma umirovljenika. Na skupštini je izabran Izvršni odbor kluba koji su činili: Slavko Golik, Branko Kopić, Senio Lešnjaković, Zdenko Lozančić, Slavko Marjančević, Nenad Milosavljević, Darko Ringel, Dario Slačanac i Milan Zamaklar. Za predsjednika TK Belišća izabran je Dario Slačanac, za podpredsjednika Senio Lešnjaković i za tajnika Darko Ringel. Kao glavni zadatak izvršni odbor kluba odredio je izgradnju teniskih zemljanih terena. U prvoj godini svoga djelovanja klub je imao 40 članova.
Zbog ratnih okolnosti izgradnja teniskih terena bila je odgođena sve do 1995. godine kada su se stekli povoljni uvjeti za izgradnju terena. Pripreme za izgradnju novih terena krenule su nakon Druge izborne godišnje skupštine na kojoj je izabran novi Izvršni odbor koji su činili: Krešimir Albrecht (predsjednik), Zdenko Lozančić (podpredsjednik), Branko Kopić (tajnik), Slavko Marjančević, Dario Slačanac, Darko Ringel i Milan Zamaklar.
Novi izvršni odbor poduzeo je sve pripreme za izgradnju zemljanih teniskih terena koje su napravljene velikim osobnim angažmanom članova Izvršnog odbora. Tako u proljeće počinje izgradnja terena koja je djelomično usporena zbog ratnih operacija 1995. godine. Nakon velikog truda i volonterskog angažmana članova Izvršnog odbora zemljani tereni su bili završeni u ljeto 1996. godine kada je Belišće konačno dobilo četiri zemljana teniska terena (dva kod bazena i dva kod nogometnih terena). Godine 1996. za tajnika kluba izabran je Slavko Marjančević, a TK Belišće imao je 70 članova.
Te je godine TK Belišće postao član Hrvatskog teniskog saveza. Na novim terenima počinju se organizirati turniri koji prelaze lokalni karakter. Tako je u jesen organizirano Otvoreno prvenstvo Belišća na kojem po prvi put sudjeluju i igrači iz Donjeg Miholjca i Osijeka.
Pobjednik turnira bio je Vatroslav Šrajer koji je u finalu pobijedio sugrađanina iz Donjeg Miholjca Igora Košćaka s 2:1 u setovima. U ljeto 1997. godine TK Belišće dobiva rasvjetu na terenima te su uvjeti za rad i igru još bolji. Pod reflektorima je po prvi put organizirano Otvoreno prvenstvo Belišća na kojem se okupljaju ponajbolji igrači iz cijele Slavonije. U finalu, koje je po prvi put pratio velik broj gledatelja, Juraj Dusparić pobijedio je svog sugrađanina iz Osijeka Vladimira Lukića s 2:1 u setovima.
Koliko je izgradnja novih terena ubrzala popularizaciju tenis u Belišću pokazuje brojka od 200 članova TK Belišće krajem 1997. godine. Organizirana je i teniska škola koju je već prve godine prošlo 80 polaznika svih dobi. Škola tenisa bila je podijeljena u nekoliko grupa koje su kao instruktori vodili: Igor Pavičić, Darko Ringel, Andrej Bilić, Slavko Golik i Boris Nago.
Tijekom 1997. godini ekipa Teniskog kluba Belišće uključuje se u III Hrvatsku ligu-istok. U prvoj natjecateljskoj godini sudjelovanje je bilo simbolično ali i u toj godini zabilježena je prva pobjeda nad mnogo iskusnijom ekipom iz Županje s 5:4. Tako da je TK Belišće tu godinu završilo na osmom mjestu od ukupno devet ekipa. Ekipa TK Belišća igrala je u sastavu: Zdenko Lozančić, Boris Nago, Igor Pavičić, Slavko Marjančević, Branko Kopić, Darko Ringel, Andrej Bilić, Velimir Grginac i Milan Zamaklar. Svojim rezultatima na pojedinačnim turnirima ali i za ekipu posebno se ističe Igor Pavičić.
